O maškarama

Crikvenica ima dugu maškaranu tradiciju. U Državnome arhivu je pronađen podatak da organizirane maškare u Crikvenici  datiraju još od 1895. godine. Sve je počelo u Gornjem kraju. Već su se 30-ih godina 20.st. Lukić i Jačica tradicionalno oblačili u mladoga i nevesticu, a zadnji utorak prije mesopusta bi obično imali cijeli pir “pod murvicom”. Muškarci su uvijek glumili udovice. Maškare se nisu održavale u ratnim godinama. U počecima su maske bile grde, bilo je važno zakrabuljiti se i nagaraviti lice da te nitko ne prepozna, jakne su se okretale naopako, a za instrumente su ljudi uzimali poklopce, lonce… Najbliži su staroj tradiciji maškaranja ostali grižanski Krabunosi.
U obiteljskim su arhivima pronađene fotografije crikveničke grupe Jokeri na riječkome Korzu, koje datiraju iz 1962. godine, razdoblja kada u Rijeci još nije bilo karnevala.
Prije izgradnje hotela International (Inter) zabave su se održavale u nekadašnjem Domu kulture. Nakon izgradnje hotela, 1965. godine, i početka organiziranih zabava, tu su bile najjače maškare na ovome području i mnogi svoja prva maškarana sjećanja vezuju upravo uz Crikvenicu. Tako je, primjerice,  i legenda Riječkoga karnevala, Meštar Toni, svoja prva karnevalska iskustva doživio u Crikvenici. U organizaciji  maškaranih zabava šezdesetih godina sudjelovali su ugostitelji, obrtnici i krojači te mnogi znani i neznani ljudi. Organizirale su se vanjske manifestacije, utorkom su u Crikvenicu u velikome broju dolazile grupe iz zaleđa (Tribalj, Grižane, Bribir, Drivenik…), a neki od njih su pepelom posipali ljude. Nakon što su se u Interu prestale održavati zabave, u nedostatku prostora koristili su se razni hoteli (Ad turres…), a u novije vrijeme montažni šatori.
Svake godine maškare postaju vladari našega grada prve subote nakon blagdana Tri kralja.  U mesopusnom se razdoblju štuju tri zadnja četvrtka nazvani tusti, husi i poberuhi. Za vrijeme poberuha grupe obilaze kuće, a domaćini ih časte fritama, jabukama, smokvama… Na čistu srijedu – Pepelnicu je običaj da se u centru grada čita šentenca, a zatim i osuda Meriku, krivcu za sve loše događaje u protekloj godini, osudi ga se i spali na vrhu pristaništa te baci u more. Kroz šentencu se kritizira stanje u društvu, ismijavaju se pojedini događaji i ljudi, a obično se nije znalo tko ju je napisao i izmjenjivali su se autori. Meriko se prije radio uglavnom od slame, danas se kombiniraju i drugi materijali, a ime mu se bira i daje prema aktualnim društvenim ili političkim događajima.
Svaka generacija nosi svoje; generacija glava pokrivenih starim zavjesama i nacrnjenih lica, moderne, šarene generacije koje svoje maske više kupuju, a manje sami izrađuju… Uglavnom,  nastoji se da se mladima prenesu stari običaji i da se užanca ne zatare…

Slavica Car

maskare_mo_01.jpg maskare_mo_02.jpg

 

 

 

 

 

 

 

Počeci maškara u Crikvenici vezani su uz Gornji kraj, kad su se Lukić i jačica oblačili u mladoga i nevesticu. Ljudi su okretali jakne naopako, zacrnili bi lice, uzeli padele i plehove za lupanje i izlazili van na cestu, maškaralo se i iz neke vrste inata. Prije nego što se izgradio Inter, tanci su se održavali u hotelima “Esplanade” i “Miramare”, a organizirao ih je, između ostalih, i crikvenički rukometni klub. U hotelu “Miramare” je bio običaj da je onaj tko je bio namaškaran morao ući u lift, skinuti masku pa bi mu zapisali ime i prezime.
Inter se sagradio 1965. i od tada je počelo masovno organiziranje Mesopusta u Crikvenici.
Zabave su u Interu bile svaki četvrtak, subotu i nedjelju (tombola), svirali su lokalni bendovi, a glavni organizator je bio direktor hotela Dragan Baretić. Od tada je započelo i okupljanje svite, davanje imena Mesopustu, čitanje šentence. Gradonačelnik i svita su tri zadnje subote išli na zabave u obližnja mjesta (Dramalj, Selce, Jadranovo…). Četvrtkom se dalo maškarama iz okolice (Grižane, Tribalj, Drivenik…) da organiziraju zabavu. Sredinom šezdesetih godina počele su se održavati i utrke s magarcima, obično zadnje nedjelje prije Mesopusta. Start i cilj je bio pod murvicom, a magarce su dovodili iz okolice (Ledenice, Zagon…). Sudjelovali bi jahač i pratioc koji je hodao uz njih. Znalo je biti jako komično, nekad je magarce trebalo malo pogurati i tjerati da krenu, lagano povući za rep ako bi stali. Bilo bi ih 15-20 na utrci, a utrkivali su se samo odrasli i to više zbog zabave nego zbog nagrada.
U to vrijeme je Crikvenica bila jako dobro posjećena, znalo je doći i 8-10 000 ljudi, uglavnom iz okolice. Tada su Jokeri bili jaka grupa, zanimljivo je da su prolazili riječkim Korzom kada Rijeka još nije imala ni začetke današnjega karnevala.

Ivo Car – Žvrk